Zašto je noć bila tako duga

Ispovijesti pjevača isusovca Luciena A. Duvala

Aime Duval

Pjevao je o ljubavi i nadi, sanjao je san o sretnom i pravednom svijetu. Njegove su šansone milijunima ljudi dale ponovnu hrabrost za život. Pjevao je o vjeri u Isusa, a u njemu samome ipak je vladao mrak. Utjehu je tražio u alkoholu. Šansonjer isusovac Aime Duval, koga su prijatelji zvali jednostavno Lucien, pripovijeda u ovoj knjizi o svom životnom putu:
kako je neopazice upao u pakao alkoholizma i kako se njegovo duhovno obzorje u toj čudnoj i teškoj bolesti sve više mračilo. Ali pripovijeda i o putu kojim se - iako bolno no utoliko s većim osjećajem sreće - uspio iz toga izvući: kako se oslobodio alkohola, te droge koja ugrožava život. Uspio je jer je susreo ljude koji su ga prihvatili i pomogli mu, pomažući tako i sebi.
Na putu dugom tisuću dvjesto kilometara, vozeći sam u mraku i noćnoj osamljenosti, pripovijeda Duval o svom spuštanju u vlastite ponore. Ovo nisu sentimentalne ispovijesti, nego polaganje računa - i otvoreno i korjenito. Ali ovo je ujedno i knjiga puna nade i osjećajnosti.
 

  • Nakladnik: Kršćanska sadašnjost
  • Biblioteka: Mala knjižnica Kane
  • Godina izdanja: 1995.
  • Prevoditelj: Ljiljana Matković-Vlašić
  • Jezik: Hrvatski
  • Jezik izvornika: Francuski
  • Broj stranica: 155
  • Uvez: Meki
  • ISBN: 953-151-038-5
  • Dimenzije: 18,0 x 11,5 cm

Vaši komentari

Prijavite se kako bi komentirali!